Song of Solomon 2
1 Ja sam šafran sa Sarona i ljiljan iz dolina.
2 Kakav je ljiljan među trnjem, takva je voljena moja među devojkama.
3 Kao stablo jabuke među šumskim drvećem, takav je voljeni moj među momcima. Za hladom njegovim čeznem, da sednem, da plodom njegovim osladim nepce svoje.
4 Uneo me je u kuću vina, ljubav je njegova zastava nada mnom.
5 Krepite me suvim grožđem, jabukama me osvežite, jer sam od ljubavi klonula.
6 Levica mu je pod glavom mojom, a desnicom me grli.
7 Ćerke jerusalimske, zaklinjem vas lanadima i košutama poljskim, ne budite i ne dižite moju ljubav dok joj se ne prohte.
8 Čuj glasa voljenog moga! Evo, dolazi, poskakuje po brdima i gore preskače.
9 Kao gazela i kao srndać moj je voljeni. Gle, eno ga stoji iza našeg zida, proviruje sa prozora, kroz rešetke gleda.
10 A moj voljeni mi odgovori, reče mi: „Ustani, voljena moja, dođi, najlepša moja!
11 Evo, zima je prošla i kiša uminu, prođe.
12 Zemlja je procvetala, stiže vreme orezivanja, po našoj se zemlji čuje cvrkut grlice.
13 Plodovi rani pupe na smokvinom stablu, vinogradi cvatu i mirisom odišu. Ustani i dođi, o, voljena moja, dođi!“
14 Golubice moja u raselini stene, zaklonjena u vrleti. Daj mi da ti vidim lice! Daj mi glasa da ti čujem, jer je glas tvoj meden i lice je tvoje ljupko.
15 Lisice nam pohvatajte, lisičiće što satiru vinograde, jer naš je vinograd u cvatu.
16 Moj je dragi moj i ja sam njegova, među ljiljanima on pase.
17 Vrati se dok dan ne mine i senke ne iščile. Kao srna budi, o, voljeni moj, kao srndać na brdima što nas dele.